Otkriće rendgenskih zraka dogodilo se 8. novembra 1895. godine, kada je nemački fizičar Vilhelm Konrad Rendgen tokom eksperimenata sa katodnim cevima primetio neobičnu pojavu.
U blizini aparata nalazio se ekran premazan fluorescentnim materijalom koji je počeo da svetli iako nije bio direktno osvetljen. Rendgen je zaključio da kroz prostor prolazi dotad nepoznata vrsta zračenja.
Nazvao ga je X-zracima.
Ubrzo je napravio prvu poznatu rendgensku fotografiju ljudskog dela tela — snimak šake svoje supruge Ane Berte Rendgen. Na slici su se jasno videli kosti i njen prsten.
Vest o otkriću proširila se svetom neverovatnom brzinom. Lekari su prvi put mogli da vide unutrašnjost tela bez operacije.
Rendgen je za svoje otkriće dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1901. godine, prvu Nobelovu nagradu u toj oblasti.
U početku se, međutim, nije dovoljno znalo o opasnostima zračenja. Lekari i tehničari dugo su radili bez odgovarajuće zaštite, pa su mnogi kasnije pretrpeli ozbiljna oštećenja zdravlja.
Danas su rendgenski zraci osnova velikog dela savremene radiologije i koriste se za dijagnostiku preloma, bolesti pluća, zuba i brojnih drugih stanja.
